Pitali smo Subotičane: „Hoćete li trčati Subotički polumaraton?“
Odgovori koji su nas nasmejali, inspirisali i naterali da se još više radujemo 31. avgustu. U centru grada, na Korzou, Radijalcu, kod Hale sportova, pa čak i na Paliću smo pitali ljude samo jedno: „Hoćete li učestvovati na Subotičkom polumaratonu?“ Nismo ni slutili koliko će odgovori biti zanimljivi, emotivni i puni lokalpatriotizma. Jer, Subotički polumaraton nije samo trka, to je priča o ljudima koji Suboticu čine posebnom.
Marko, 28, sa Palića: „Ne propuštam ni jednu trku u gradu i ovo mi je treći Subotički polumaraton. Prošle godine sam istrčao ispod 1:45, sad ciljam 1:40. Ali iskreno, najviše volim onaj osećaj kada trčimo kroz centar, kad nas ljudi bodre sa strane. Od toga nema boljeg treninga za ego!“, kaže on i dodaje da mu je ovo godišnji „praznik izdržljivosti”, a planira da posle trke sa ekipom ode direktno na palačinke. Tradicija je tradicija.
Milica, 41, sa Radijalca: „Trčaću sa koleginicama iz firme. Svaka po 10 kilometara, taman da se zadišemo, ali da ne „riknemo”. Prošle godine smo imale personalizovane majice, ove godine razmišljamo o kačketima. Ako već trčimo, da nas bar svi zapamte!”. Milica dodaje da će tim imati zanimljivo ime, a cilj je da stignu do kraja trke uz osmeh, ali ne po svaku cenu, već zbog zadovoljstva.
Petar, 9 godina: „Ja ću trčati na onoj maloj trci! Mama i tata trče pravu, ja idem sa bakom. Imao sam patike sa munjama, al’ sam ih prerastao, pa sad imam sa zmajevima.“ Petar je, kako kaže, prošle godine prvi put trčao na trasi za najmlađe i dobio medalju koju čuva pored Lego kocki. Kaže da je polumaraton „najbolji dan u Subotici jer možeš da vičeš i niko ti ne kaže da ćutiš“.
Ana, 33, iz centra: „Neću trčati, ali polumaraton mi je jedna od omiljenih manifestacija u godini. Napravim znak podrške za sestru, šaren, velik, sa puno humora. Prošle godine je pisalo: „Ako si mogla da izdržiš tri veze, možeš i 21 km!“. Ana dodaje da planira da ovog puta stoji kod 18. kilometra, „jer je tu najteže. I trka, i život.
Jovan, 66, penzioner: „Ja sam nekad trčao dok sam radio u Pošti. Sad ne mogu više, ali izlazim svake godine, sednem ispred kuće i navijam. Nekima i vodu dajem, a ponekom i šećer kad vidim da je bled.“ Jovan dodaje da je trka važna za grad. „Lepo je videti da svi dišu zajedno, i mladi, i stari, i oni što trče, i oni što mašu“.
A vi? Da li si ste odlučili da budete deo ove priče? Do trke ima još 23 dana, a prijave traju do 20. avgusta u podne! Taman da obučete patike, pozovete ekipu i prijavite se. Subotički polumaraton nije samo sportski događaj. To je dan kada Subotica pokazuje koliko ima srce – veliko, trkačko i veselo.
Prijave su otvorene ovde! Vidimo se 31. avgusta u Subotici da Trčimo kroz istoriju!