Nora Trklja ambasador Subotičkog polumaratona

Nora Trklja ambasador Subotičkog polumaratona

Za početak rečenica koja predstavlja tvoj životni moto kojom se vodiš? Da li je primenjuješ u trčanju?

Uživaj u životu, širi svoje vidike, iskoristi sve lepo što ti život pruži, nauči da osetiš svoje telo i daj svoj maksimum kada radiš ono do čega ti je stalo. Upravo ovaj životni moto primenjujem i u trčanju. Treniram koliko mi prija i to radim sa uživanjem. Kada dođe do zasićenja, napravim pauzu… Oprobala sam se u nekoliko disciplina: na 5 i 10 km, u polumaratonu, maratonu, ultramaratonu na 50 km, kao i na kros trkama. Smatram da je umerenost kako u životu, tako i u treningu važna da bismo očuvali svoje telo i zdravlje. Na primer, umerenost za mene jeste da ne prelazim dužinu od 50 km, znam da mi to zaista ne bi prijalo, ali za nekog drugog to ne važi, nekome je ta granica 10 km, a nekome 100 km. Svako bi trebalo da oseti svoje granice, poštuje svoje telo i uživa u aktivnostima.

Kada si počela da se baviš trčanjem, da li se možda sećaš svog prvog treninga, da li si bila u društvu, sama, kako je to izgledalo?

Sećam se dobro svog prvog trčanja, bilo je to 2008. godine na letovanju, uz more. Trčala sam sama i bilo je izuzetno prijatno. „Prve korake“, tj. pravilno gaženje i držanje tela mi je pokazala mama, koja se atletikom (na kratke staze) bavila u mladosti. Bez problema trčala sam oko 5 km i uživala. Tada sam shvatila da je trčanje deo mene. I dan danas su mi omiljeni treninzi upravo tim stazama i svake godine jedva čekam leto i divne morske kilometre. Generalno mi prija da trčim sama, ali naravno da i društvo dobro dođe, pogotovo na treninzima dužine i tempa.

 

Da li danas trčiš sama, ili si član nekog trkačkog kluba i kojeg, ako jesi možeš li nam malo ispričati o tome?

Godinama sam trčala sama i uživala u tome. Bilo je to moje vreme sa samom sobom i svojim mislima, jer trčanje spaja telo i um, bistri nam misli, ispunjava zadovoljstvom. Poslednjih godinu dana prihvatila sam da, konačno, imam trenera (Slobodana Marinkova) i radim po njegovom planu. Sloba je i moj prijatelj, tako da se odlično slažemo i prija mi da odradim po nekoliko treninga u toku meseca i sa njim. Uvek izvuče iz mene više nego što očekujem. Član sam atletskog kluba Crvena zvezda, državna prvenstva trčim u njihovom dresu i ponosna sam na to. Takođe, član sam i globalnog tima ASICS FrontRunner-a čija je misija da pokrenu ljude na fizičku aktivnost i zdrav život. Tim u Srbiji trenutno ima 7 članova i zaista je divno biti deo jedne takve pozitivne priče.

 

Gde radiš i na kojoj poziciji Noro? Znam da si vrlo fizički aktivna, kako praviš ravnotežu između poslovnog, porodičnog života i trčanja?

Radim na Fizičkom fakultetu Univerziteta u Beogradu u naučnoj oblasti Fizike plazme, kao istraživač, a takođe radim i u nastavi u okviru nekoliko predmeta. Nije uvek lako napraviti ravnotežu između poslovnog, porodičnog života i treninga. Zahvalna sam svom suprugu Igoru na podršci, a takođe mogu da kažem da imam i vrlo lep posao koji mi omogućava da nekim danima, u toku radne nedelje, sama organizujem svoje radni dan. Moj povratak na stazu nakon porođaja bio je praćen savetima trenera Slobodana Marinkova koji je potpuno promenio moj nedeljni plan treninga, tako da je, tokom pripremnog perioda za trke, svaki trening postao efikasan. Zajedno smo pokazali da i sa ograničenom količinom treninga koji je kvalitetan može da se postigne rezultat. Uz planski rađene treninge spustila sam svoje lične rekorde na 5 i 10 km u poslednjih godinu dana, a takođe sam istrčala dobru maratonsku trku u Beogradu i poboljšala svoj rezultat na Beogradskom maratonu.

 

Koja je tvoja prva trka na kojoj si učestovala? Šta je to što te privlači da trčiš polumaratone i maratone?

Moja prva trka bio je Beogradski polumaraton 2011. godine. Svaka trka je posebna priča. Pripremajući se za trke bolje upoznajemo svoje telo, um, ispitujemo i pomeramo svoje granice. Polumaratoni i maratoni su trke koje mi najviše prijaju. Polumaraton je, po pitanju pejsa, napetiji od maratona, ali istrčati maraton je zaista posebna priča. Biti spreman za maraton znači biti fizički i mentalno jak, zdrav, u top formi, stabilan, sa jakom voljom, željom. Pripremajući se za maraton, kao i u toku maratonske trke potpuno upoznaš kako svoje telo, tako i svoj um… Raščiste ti se mnoge situacije koje su te možda mučile u prethodnom periodu, razjasniš sebi sve tokom tih silnih kilometara… Za mene je maratonska trka poput nekog fizičkog i mentalnog čistilišta. Takođe, naučiš da poštuješ sebe više, naučiš da voliš sebe više, da se boriš, da budeš jak, istrajan, uporan. Navedene stvari vrlo lepo se preslikaju i u druge sfere života. Mentalna snaga koju nam polumaratoni i maratoni donose je neprocenjiva. Trke na 5 i 10 km zahtevaju brži tempo i veću napetost u telu, ali vremenom sam, uz odgovarajuće treninge, zavolela i njih.

 

Koliko si do sada istrčala trka i koliko od njih su bili polumaratoni?

Iskreno, ne brojim ih. Obično u okviru jedne polusezone istrčim oko tri do četiri polumaratona.

 

Da li si primetila koristi od trčanja i sporta u poslovnom životu? Šta bi izdvojila kao najveći i najznačajniji benefit?

Trčanje vam pomaže da osnažite kako telo, tako i um. U poslovnom životu nailazimo na situacije kada moramo dati i više nego što smo navikli, a kada smo fizički i psihički spremni i izdržljivi, imamo snage i za dodatne napore. Takođe, poznato je da na polumaratonskim i maratonskim distancama postoje periodi krize, kada je teško, kada se pitamo čemu sva ta muka, kada bi bilo najlakše stati. Pobeđujući ove krize pripremamo se da mentalno izdržimo naporne periode u poslovnom životu.

 

Da li postoji nešto što bi izdvojila kao negativnu stranu trčanja?

Kao negativnu stranu jedino mogu da izdvojim zavisnost koja se javlja kod većine trkača (koji počnu redovno da treniraju nekoliko meseci). Iskreno, čak i kada odlučim da napravim malo dužu pauzu, noge me same odvuku u patike i na stazu.

 

Koja tvoja trkačka dostignuća bi posebno izdvojila kao tebi najznačajnija?

Moja najveća trkačka dostignuća su pobeda na Beogradskom maratonu 2018. godine, držanje nacionalnog rekorda nekoliko godina na distanci od 50 km, kao i učešće na Svetskom prvenstvu na 50 km 2019. godine i na Balkanskim prvenstvima u krosu 2018. i 2019. godine, kao član reprezentacije Srbije. Vrlo su mi draga i učešća na Evropskim klupskim prvenstvima u krosu sa mojim klubom AK Crvena zvezda, koji se održavaju u Portugalu. Takođe, izdvojila bih još i drugo mesto na Ženskoj trci na 10 km u Beču ove godine i treće mesto na maratonu na Tajlandu 2018. godine.

 

Koji su tvoji trkački ciljevi za 2022. godinu?

Deo svojih ciljeva sam već ostvarila: 3. mesto na državnom prvenstvu u polumaratonu, lični rekord i drugo mesto na trci na 10 km u Beču, kao i prvo mesto u domaćoj konkurenciji, a četvrto u generalnoj ženskoj konkurenciji (nakon tri državljanke Etiopije) na Beogradskom maratonu. Konkretnih planova za drugi deo sezone nemam. Napravila sam kratku pauzu zbog obaveza na poslu i trenutno se vraćam u formu željno iščekujući Subotički polumaraton.

 

Da li si osim poslovnog i sportskog života aktivna na još nekom polju, i da li nam možeš nešto više ispričati o tome?

Trenutno nemam vremena ni za šta osim porodice, posla i trčanja. Iskreno, jedva postižem da uklopim sve u okviru radne nedelje. Moglo bi se reći da živim neizvesno nedelju, za nedeljom (kao i svi roditelji), neznajući kada će mi planove omesti neka vrtićka bolest ili dodatne poslovne obaveze. Ukoliko mi preostane dovoljno energije do večeri, kada mi dete zaspi, volim da se posvetim čitanju neke dobre knjige.

 

Rođena si Subotičanka, odrastala i igrala si se na ovim našim ulicama. Od prvog izdanja si promoterka Subotičkog polumaratona, i iz prvog lica pratila njegov organizacioni rast, da li možeš da nam kažeš tvoje mišljenje o njemu?

Iskreno mi je puno srce i preponosna sam na svoj grad i organizacioni tim. Staza našeg polumaratona nije najbrža u državi, ali je sigurno najlepša. Slogan „Trči kroz istoriju“ je potpuno originalan i i odiše kulturom, kako i priliči našoj Subotici. Staza prolazi kroz meni najdraže ulice. Organizacija je svake godine sve bolja. Okrepne stanice su postavljene na pravim mestima, pune podrške i pozitivne energije. Jako lep deo priče je i uključivanje učenika srednjih škola kao volontera. Atmosfera duž staze je dinamična, puna podrške. Mašu nam i pozdravljaju nas kako šetači, tako i ljudi sa prozora. Znam koliko truda organizacioni tim ulaže sa ciljem da organizaciju svake godine podignu na viši nivo i iskreno mislim da to i uspevaju. Generalno se misli da su stanovnici naše Subotice uspavani, da nisu glasni na koncertima, da su možda i previše fini, ali verujte da podrške na ulicama tokom polumaratona ima zaista mnogo i zbog toga mi je posebno drago. Ponosna sam na svoj grad i na ceo organizacioni tim što su uspeli da ožive grad, pokrenu sportski duh i od Subotičkog polumaratona naprave tradiciju. Drago mi je da je grad pružio podršku ovakvom događaju, jer to celoj priči daje posebnu težinu i značaj. Subotički polumaraton se održava upravo u okviru manifestacija povezih sa proslavom dana grada, a to je period godine kada je Subotica najlepša, najšarenija i najveselija.

 

 

Šta za tebe znači biti ambasador Subotičkog polumaratona?

Sa obzirom na to da sam rođena Subotičanka i da, iskreno, Suboticu smatram najlepšim gradom u Srbiji, izuzetna mi je čast i zadovoljstvo biti ambasador Subotičkog polumaratona. Trčanje polumaratona u mojoj Subotici za mene ima posebnu draž, velika je sreća kada na prozoru na Radijalcu vidim moje drugarice iz osnovne škole kako me bodre, kada me razredna čeka da protrčim i da me vidi još jednom pri povratku nakon kruga u Dudovoj šumi ili kada me na uglu kod moje zgrade pozdravljaju komšije… Ovakvi osećaji, pa čak i sama sećanja na njih, neprocenjivi su. Raduje me da mogu biti nekome uzor, uvek sam raspoložena da pružim neki korisni savet i da podelim lična iskustva. Jedva čekam start ovogodišnjeg Subotičkog polumaratona, nove uspomene i neverovatnu energiju i lepotu.

 

Šta imaš da poručiš onima koji još nisu počeli da trče?

Upravo je sada pravi trenutak da obujete patike, odradite lagane vežbe zagrevanja i potrčite! (Naravno, ukoliko nemate fizička ograničenja i bolove.) Trčanje pokreće celo telo, čini vas jakim, izdržljivim, spremnijim za svakodnevne obaveze i izazove. Kada smo fizički aktivni imamo u sebi pokretačku energiju, zračimo, pozitivniji smo, više volimo i poštujemo svoje telo. Trčati možete bilo gde, u bilo kom gradu, selu, na planini, uz more…leti, zimi… Izbor opreme za trčanje je izuzetno velik i uživaćete u odabiru odgovarajućih stvarčica. (Najvažnije su patike – obavezno proverite tip gaženja i po svom tipu kupujte patike, da ne biste izazvali neželjene povrede.) Potrčite i utrčite u naš svet sreće!

 

Da li imaš neki savet za one koji će u Subotici trčati svoj prvi polumaraton?

Važno je da se pravilno pripremite za polumaratonsku distancu, da vam trka ne bi bila puko preživljavanje, nego uživanje. Najznačajnije je da ste, postepenim povećavanjem dužine, uspeli na treningu 2 nedelje pred polumaraton da istrčite dužinu od oko 16 km. U svoje treninge u toku nedelje (par nedelja pred trku) uvrstite trening sa deonicama i tempo trening. U toku trke sa sobom ponesete med ili gel i magnezijum direkt u kesici, kao prvu pomoć ukoliko vam ponestane energije ili osetite grčeve. (Savetuje se i da nekoliko dana pred trku svaki dan uzimate po jedan magnezijum direkt i da povećate unos tečnosti.) Sa obzirom da je Subotički polumaraton u toku leta, obavezno uzimajte vodu na svakoj okrepnoj stanici! Za kraj – ne zaboravite da uživate u lepoti staze i trkačkoj energiji koja će vas poneti tog dana! Srećno!

 

 

Fotografije : Damir Vujković

Intervju pripremio: Kristifor Bogdanić